Jednom ću znam, postati prah i sve za šta sam se borila godinama, trgala, otimala, čuvala, njegovala, ostaviću...
Sa sobom ništa ponijeti neću, samo kajanje, samo žal što nije svaki moj dan od kako za sebe znam bio ispunjen pokornošću Tebi, Ya Rabb...
A zaboraviće me brzo, k'o da nikad ni bilo me nije, kao da me i nisu znali ranije, ostaće da žubori rijeka, ostaće ezani da sabahom bude i one koji spavaju i one budne, ostaće riječi da svjedoče da nekad sam i ja hodila zemljom što dunjaluk se zove, da nekad sam voljela i onda kad moje riječi zanijeme, kad se Tebi vratim El-Halīm, El-Kerīm
Objavi komentar