Neke bebe počnu pričati ranije, neke kasnije. Ako beba nakon godinu dana još uvijek ne priča, roditelji različito reagiraju. Neki su potpuno mirni i ne smatraju to problemom, dok su neki uplašeni standardnim tablicama koje određuju broj riječi koji beba treba znati izgovoriti u određenom uzrastu.
Treba imati na umu da su i bebe, kao i mi odrasli, različite jedna od druge, te da se standardne vrijednosti ne odnose, i ne mogu odnositi, na sve. Ako dijete normalno reagira na okruženje, ako primjećuje stvari i ljude oko sebe, ako je motorika razvijena za određeni uzrast, te ako nema problema sa sluhom, počet će govoriti – prije ili kasnije. Međutim, ako beba uzrasta 18 mjeseci i više ne izgovara razumljive riječi, potrebno se posavjetovati sa ljekarom.
Šta može biti uzrok?
Prvo što treba provjeriti je sluh. Ako beba ima probleme sa sluhom, ne može prepoznati riječi koje su joj upućene, pa ih tako ne može ni reproducirati. Tada treba konsultirati pedijatra.
Ostali uzroci mogu biti:
Manjak verbalne stimulacije od strane roditelja i drugih odraslih – to se može desiti u velikim obiteljima, ili ako su u pitanju blizanci.
- Uskraćivanje emocija - potrebno je probuditi osjećaj sigurnosti kod bebe, i to pokazivanjem emocija, ljubavi i utjehe
- Problemi u mentalnom razvoju – ovdje se problemi uočavaju i u drugim sferama razvoja, ne samo u govoru.
- Izolirana zakašnjelost u govoru – uzrok je nepoznat, ali se ova pojava može izliječiti i obično nestaje sama, bez ikakvog tretmana.
- Autizam – povezan sa nedostatkom društvenih vještina ili drugim znacima emocionalnih poremećaja.
U većini slučajeva, razloga za brigu nema. Mnoge bebe progovore tek sa dvije godine.
Neke bebe su jednostavno lijene da pričaju, dok je kod nekih potrebno malo poticaja. Ipak, ako primijetite bilo koje signale koji ukazuju na drugu vrstu poremećaja ili kašnjenja u razvoju, obavezno se javite pedijatru.
roditeljstvo.com
Objavi komentar