Čuvarkuća je trajna biljka s debelom lisnom rozetom.
Iz sredine se razvija cvjetna, liskama pokrivena stabljika visine od 10 do 30 cm. U lažnom šticu poredani su cvjetići zvjezdastog oblika, svijetlocrvene boje, a kod nekih podvrsta, crveno-ljubičaste ili žute boje. Listovi su rozetasti u redu pri vrhu crveni, sočni, debeli i mesnati. Raste na stijenama, na krovovima kuća. Sva narodna imena ove biljke vezana su za život i zdravlje: uzludobar, ozluživ, podsiluživ, vazdaživ. Isto značenje imaju i latinski nazivi sempervivum i grcki aeixwn.Kao lijek koristi se svjež list i iz njega iscijeđen sok. Dobro ga je ponekad pojesti zdravlja radi.
Narodna poslovica kaže da je čuvarkuća bolja na kući nego dva psa pred kućom.
Cuvarkuća sadrži jabučnu i mravlju kiselinu, soli, vosak, sluz, šećer, gumu i mineralne sastojke. Stanište: raste po krovovima, stijenama, zidovima. Biljke su veoma skromne i nemaju gotovo nikakvih zahtjeva. Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju listovi, ljeti, za vrijeme cvatnje.
Kemijski sastav biljke čine tanin, sluz, smola, kalcijev malat, masno ulje, mravlja i jabučna kiselina. Upotrebljava se sok iscijeđen iz debelog svježeg lista. ljekovito djelovanje: svježe isceđeni sok iz listova čuvarkuće koristi se u liječenju nervne rastrojenosti, padavice, nemirnih snova i straha u male djece. Sveže zdrobljeni listovi ili čisti sok koriste se kao sredstvo koje hladi i steže, zatim, protiv čireva, rana, opekotina, za bolna mjesta nastala gihtom te za liječenje »kurjih očiju« i uklanjanje sunčevih pjega. Svježi sok koristi se u liječenju nagluhosti, osobito one koja je izazvana skrućenim žutim sekretom (jer ga sok čuvarkuće rastvara).
Čireva želudca, herpesa, hemoroida i glista. Sok se upotrebljava protiv opekotina.
U novije vrijeme upotrebljava se sok od veze biljke protiv upale zuba i upala grla.
narodnilijek.com
Objavi komentar