Da li će ona često koristiti ovo iritirajuće ponašanje zavisi od toga da li će roditelji popustiti, jer tada djeca nauče da kukanje ima efekta. Stručnjaci kažu da u prosjeku dijete dosađuje roditeljima devet puta kako bi dobilo ono što želi i tada obično i pobijedi jer se roditelj preda. Zato: nemojte popustiti već pročitajte šta da radite, jer rješenje postoji
. Kukanje je glasno, dosadno, umarajuće i veoma, veoma iritirajuće. Da ne spominjemo kada je pomješano sa odugovlačenjem reči tipa: „maaaaaaaaaaama“ , „daaaaaaaaaaaj mi to“ ili “neeeeeeću”. Osim toga, kukanje može brzo da pređe u ružno bacanje po podu. Iako kukanje ima svoj vrhunac u četvrtoj godini života ono može da se otegne i dok djeca ne krenu u školu. Dobre vijesti su da kukanje spada u naučeno ponašanje i da, kao takvo, može da se “oduči”. Vjerovatno nije neophodno naglašavati da, što ranije se počne, manje je vjerovatno da će se ponašanje ustaliti i postati dosadna navika
. Četiri koraka protiv kukanja
Praćenje naredna četiri koraka može vas voditi ka eliminaciji kukanja i plakanja ali je važno da razumijete da je potreban rad i da nema uspjeha preko noći. Vaš cilj treba da bude da postepeno primjetite promenu u ponašanju vašeg djeteta koje treba da smiri svoj ton i shvati da se kukanje ne toleriše.
1.Uvođenje pravila
: Kukanje se ne toleriše! Prije svega, potrebno je da budete svjesni činjenice da svako dijete nekad kuka. Siguran način da kukanje postane navika je popuštanje od strane roditelja. Naime, ako se jednom predate djeca će ovu metodu da koriste kao način da dobiju ono što žele jer će shvatiti da ona funkcioniše. A ako ga ne prekinete može lako da pređe u ružno ponašanje. Zbog toga je najvažnije da ne dopustite djetetu da misli da ovaj sistem funkcioniše. Najbolji način da zaustavite ovakvo ponašanje je da odbijete da slušate želje i molbe osim ako nisu izrečene ljubaznim glasom. Na prvi znak kukanja odmah recite: „Prestani! Neću da slušam kukajuće glasove.” i okrenite se. U trenutku kad kukanje prestane, čak i na sekundu, kažite “ali slušam prijatan glasić mog djeteta, tako da kaži šta ti treba”. Cijela stvar je u tome da blago ali čvrsto odreagujete na kukanje i uvijek pozitivno odreagujete na „ljudski“ ton. Ako ne možete da ne odreagujete na djetetovo vikanje i plakanje da biste se nekako uzdržali stavite slušalice ili se smireno udaljite. Morate da promijenite vašu reakciju na kukanje isto koliko i ovo djetetovo ponašanje.
2.Pokažite djetetu lijep način da se nešto traži.
Izaberite neki miran trenutak za razgovor sa vašim djetetom da biste mu objasnili zašto je kukanje neprihvatljivo. Najvažnije je da ono shvati razliku između „dosadnog“ i normalnog tona koji ljudi obično koriste. Naglasite ponovo da ćete slušati samo normalan glas djeteta. Važno je da djetetu i pokažete kako zvuči prihvatljiv ton. Nemojte olako pretpostaviti da ga ono dobro poznaje jer ako je kukanje postalo navika ono najvjerovatnije nije ni svjesno svog dosadnog tona. Odglumite mu njegov glasić kada kuka i normalan glas kada pričate. I pustite ga da i ono proba isto kako bi dobro shvatilo razliku. U ovoj glumi obratite pažnju da ne zadirkujete dijete pretjeranim krivljenjem lica ili sl. Vaš cilj je da ono razumije šta očekujete od njega, ne da se osjeti poniženo.
3.Objasnite vaša pravila
Obavijestite dete da od sada može da očekuje automatsko „ne“ svaki put kada kuka. Toga treba i da se držite pa čim čujete i početak kukanja odmah odbijte šta god ono tražilo. Plač obično nestaje kada dijete shvati da on ne vodi ničemu pa je zbog toga važno da dijete shvati da je vaše pravilo nepromjenljivo. Objasnite ovo i ostalim članovima porodice kako biste svi bili ujedinjeni.
4.Odredite posljedicu kada se kukanje ponovi
U slučaju da dijete i dalje nastavi da plače neophodno je da postoji tačno određena posljedica ovog ponašanja. Isto važi i za psovanje, udaranje, pljuvanje, odgovaranje i sl. Uz to morate biti svjesni da popravka bezobraznog ponašanja ne može da sačeka povratak kući već zahtijeva trenutnu, ali osmišljenu, reakciju. Tamo gde se dijete ružno ponaša dolazi do djelovanja roditelja. To može da znači promjenu plana ako ste krenuli na rođendan ili izašli u šetnju, ali ako stvarno želite da prekinete ovakvo ponašanje morate djetetu skrenti pažnju da kukanje znači vraćanje kući.
Posljedice mogu da zaustave ružno ponašanje samo ako se koriste svaki put kada i ružno ponašanje. Ako ga primjenite jednom i zatim zaboravite na njega, kukanje će se povećati. Logika je sasvim ista kao ona sa početka: dijete shvati da ćete vi u jednom trenutku popustiti i samo produži trajanje svoje isprobane metode. Takođe je važno da pokažete odlučost, što znači da nema bijesa, pridika ili nervoze. I naravno, ne zaboravite da nagradite dijete kada koristi odgovarajući način da traži nešto i kada vidite da se trudi. Isto tako, budite dosljedni. Nemojte dozvoljavati ponašanje koje smatrate neadekvatnim.
Objavi komentar